Da li je ono što ja vidim svojim očima, isto ono što vi vidite svojim očima u nekom određenom vremenskom i prostornom odsječku?

Je li moguće pogledati kako to netko drugi vidi?

Trebam li to uzeti u obzir? Možemo li to?

Kako ja vidim vas, a kako vi mene ili kako ja vidim vas da vi vidite mene? Kako svijet izgleda iz vaše perspektive i što iz toga možemo naučiti?

Puno pitanja.

Kada nam drugi nešto poručuju, govore ili podučavaju, što od svega toga dopire do nas?

Svatko od nas na svoj način doživljava svijet i to je uvijek rezultat vlastitih iskustava, naslijeđenih mogućnosti, okolinskih činioca, trenutačnog raspoloženja i tko zna čega još.

U toj šumi informacija i različitih interpretacija naizgled iste pojavnosti, mi, mali ljudi moramo se snalaziti, učiti i komunicirati.

Eto jedne zgodne sličice koja duhovito pokazuje kako svatko svojim očima promatra svijet.

Drugim riječima, može se reći da smo svi dijelovi jedne veće cjeline u kojoj učimo jedni od drugih, utječemo jedni na druge, stalno gradeći i ponovno reinterpretirajući naše svjetove koje zajedno gradimo u funkciji sporazumijevanja, međusobnog razumijevanja i kvalitetnijeg življenja.