Neuroni kao prijatelji na Facebooku

Živčane stanice (neuroni) građeni su od tijela i izdanaka zvanih dendriti (kratki izdanci), odnosno akson (dugačak izdanak). I dok je tijelo neurona zaduženo za preživljavanje same stanice, izdanci imaju za zadatak primati i slati informacije. Dendriti su prijamni izdanci i oni primaju informacije s osjetila ili drugih živčanih stanica. Za razliku od njih, akson je izdanak koji dalje širi informacije na druge živčane stanice, mišićno tkivo ili žlijezde.

Informacija koju neuroni primaju i šalju zove se impuls i prenosi se kroz pukotinu koja odvaja akson jedne stanice i dendrite druge stanice. Pukotina se zove sinapsa i svaka ih stanica ima i do nekoliko tisuća te se njima vezuje za druge stanice. Na taj način neuroni izgrađuju mrežu informacijskih putova u našem živčanom sustavu i njegovom samom centru – mozgu.

Ono što je zanimljivo jest da neuroni mogu ne samo graditi veze s drugim neuronima, već mogu i regulirati snagu svoje povezanosti. Što je sinapsa između dva neurona aktivnija, to je veza među njima čvršća i informacije među njima brže se izmjenjuju.

Zbog tog svojstva u našem se mozgu javljaju asocijacije na kojima se bazira jednostavno učenje. Primjerice, pomislite na riječ „crno“.  Je li vam se u mislima pojavila riječ „bijelo“? Vrlo vjerojatno jest. S obzirom na to da se ove dvije riječi vrlo često pojavljuju zajedno i predstavljaju čest primjer suprotnosti, veza među tim pojmovima vrlo je čvrsta i asocijacija se javlja brzo. Pomislite sad na riječ „zeleno“. U ovom slučaju vrlo je velika vjerojatnost da osoba pored vas nije pomislila na istu riječ kao i vi jer riječ zeleno ne veže uza se nijedan pojam toliko čvrsto da bi se on univerzalno pojavljivao i da bi njegovo aktiviranje bilo brzo kao u prošlom slučaju.

I kakve to veze ima sa Facebookom i ostalim društvenim mrežama?

  

 Zapravo ima i vrlo je jednostavno. Od oko 6 milijardi neurona u mozgu (približan broj populacije Zemlje), neuroni stvaraju maksimalno  nekoliko tisuća veza s drugim neuronima, pri čemu se vode sličnim principom kao i mi – sličnošću. Naime, što je neki neuron sličniji drugome, to se njihov sadržaj češće pojavljuje zajedno, pa su im i veze snažnije. Suprotno tome, što su različitiji, to su njihove veze slabije ili ih uopće nema. Sliči li vam to na vaše Facebook kontakte? Dijelite li najviše informacija s onima koji su najsličniji vama? Vašoj dobi? Vašem jeziku? Vašoj kulturi? Vašem mjestu stanovanja? Možda da, možda ne, ali u globalu, odgovor je svakako potvrdan. Broj takvih kontakata nije velik, ali to su kontakti koji predstavljaju najuži krug vaših najbliskijih prijatelja pod čijim ste konstantnim utjecajem. Za razliku od njih, imate i velik broj drugih kontakata s kojima niste toliko povezani, ali svejedno podijelite s njima poneku informaciju. Oni vam uglavnom nisu toliko slični, niti utječu na vas u mjeri u kolikoj i prije navedeni kontakti, ali svejedno njegujete vezu s njima.

               Zašto je tome tako?

Kod neurona se tu radi o jednostavnoj back-up opciji, odnosno „planu b“. Ako se odluče mijenjati, imaju određene veze koje bi mogli pojačati. Takvom opcijom mozak dobiva na svojoj prilagodljivosti jer u slučaju umiranja određene stanice postoje druge stanice sa sličnim vezama koje mogu „upasti“ kao zamjena kad zatreba. Što više „koristimo mozak“, to je broj slabijih veza veći, pa je naš mozak prilagođeniji. Što ga pak manje koristimo, to je broj takvih veza manji, pa brzina procesiranja informacija opada, a time i mogućnost mozga da se prilagodi u slučaju ozljede. Slično tome, kada bismo se oslonili na mali broj prijatelja i prepustili se životu u uskoj zajednici koja je zatvorena prema ostalima, riskirali bismo život bez društva ukoliko bi nas jednoga dana zajednica odbacila. A čovjek kao društveno biće nešto takvo ne želi si dopustiti…makar ne na nesvjesnoj razini.
Comments