Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda! (Opomena, A. B. Šimić)

Ponekad razmišljamo o svojem dosadašnjem životu i propituje

Što bismo htjeli da drugi saznaju o nama…

Što bismo voljeli da misle o nama…

Kakve smo im osjećaje prenijeli i kakve mudrosti «usadili»…

Kakvu bismo im priču mogli ispričati o svome životu…

Po čemu bismo htjeli da nas pamte, a što bismo ipak htjeli zadržati za sebe…

Možda je došlo vrijeme da bacite pogled unazad i učinite rekapitulaciju svog života.

Ako zamislite malog vanzemaljca koji vas prvi put vidi i ima priliku premotati vaš život do sada, od rođenja pa do danas, sve vaše postupke, ponašanja, osjećanja…

Zamislimo da se naseli u vaš mozak i odgleda cijeli - veoma ubrzani film vašeg života…..

Dopustimo mu da prelista sve vaše fotografije, prekopa sve vaše ormare, tajnovite ladice, zabačene kutije, napuštene snove…

O čemu ste razmišljali kad ste bili mali…

Čega ste se bojali…

Čemu ste se veselili…

S kime ste se družili….

Što je najgore ili najbolje iskustvo koje ste proživjeli…

Koja su vaša najranija sjećanja iz djetinjstva…

Koji su to dragi ljudi kojih se rado sjećate, a kojih se baš i ne volite sjećati…

Zagrebite duboko….

Pronađite smisao….

Zamislite se u ulozi tog vanzemaljca…

Postanite pripovjedač vlastita života....