RAZNE TEŠKOĆE UČENJA

Teškoće učenja (LD – Learning disabilities)

  • Obuhvaća šaroliku skupinu razvojnih smetnji i poteškoća povezanih sa učenjem kao što su disleksija, disgrafija, diskalkulija, govorne smetnje i druge.
  • Najčešće se otkrivaju tek polaskom u školu kada značajno utječu na školsko postignuće i socijalno emocionalnu prilagodbu učenika.
  • Smatra se da su u podlozi poteškoća učenja, problemi s učinkovitom obradom podataka, a to onda može uzrokovati tegobe učenja, čitanja, pisanja, glasovne analize i sinteze, računanja, organiziranja informacija, tumačenja prostornih i vremenskih informacija, komuniciranja verbalnim i neverbalnim kanalima.
  • Vjeruje se da su teškoće u učenju uzrokovane time kako djelotvorno i učinkovito različiti dijelovi mozga koordiniraju jedni s drugima.

Što se zbiva u mozgu?

Kod tumačenja neurobiološke osnove disleksije i drugih smetnji povezanih sa govornim procesiranjem, smatra se da je to vezano uz fonološku obradu i za lijeve temporo-parijetalnu regiju koja slabije komunicira sa frontalnim dijelovima mozga,  a tu su smješteni i centri za govornu percepciju (Wernicke) iekspresiju (Broca).

Na primjer, da bi čitali, osoba mora točno percipirati slova i riječi, što uključuje rad vizualnog korteksa u stražnjem dijelu mozga. Osoba također mora razumjeti zvukove koje su povezani s tim simbolima, uključujući rad slušne kore u nižim srednjim dijelovima mozga. Osim toga, pojedinac mora tumačiti značenja ovih simbola, a ni to nije sve.

Osoba mora koordinirati motorne pokrete očiju te misliti na jeziku koji se proizvodi, a to opet uključuje druge dijelove frontalnog korteksa.

To je velik posao koordinacije i,ako je bilo koji dio mozga prespor ili prebrz u komunikaciji s drugim dijelovima mozga, čitanje će biti teško.

Ta ista složenost moždane aktivnosti, koordinacije i učinkovitosti postoji u svim ostalim procesima učenja.

 

Kako tu neurofeedback pomaže

Mnoge poremećaje učenja karakteriziraju prekomjerni difuzni spori valovi (theta frekvencija) u lokalnim područjima mozga, obično u lijevim i stražnjim dijelovima mozga odgovornim za vizualnu obradu, čitanje i pamćenje.

Budući da postoji toliko mnogo vrsta poteškoća u učenju, a svaki je pojedinac različit, protokol za neurofeedback tretman uvijek treba prilagoditi prema potrebama i simptomima svakog pojedinca.

Npr. mucanje uključuje i probleme govornog procesiranja (lijeva hemisfera) i disregulacije (najčešće anksioznosti - desna hemisfera)