ADHD i izvršne funkcije

Djeca s ADHD-om često sanjare, gledaju u prazno, djeluju izgubljeno, mentalno djeluju usporenije, neaktivnije pa čak i letargično. Često griješe i rade presporo pri rješavaju zadataka koji zahtijevaju kognitivni napor. Zašto je tome tako?

U prvu ruku, mnogi pomisle da se radi o manjku inteligencije kod te djece, no radi se o problemu spore senzorne obrade. Djetetu je jednostavno potreban dulji vremenski interval da procesira podražaj iz okoline i odgovori na njega. Ako tome pridodamo probleme s održavanjem koncentracije i slabu sposobnost fokusiranja na zadatak, dobivamo prethodno navedenu sliku djeteta s ADHD-om.

Već smo spominjali da su prednji dijelovi mozga jako važni za procesuiranje informacija, socijalno prosuđivanje, planiranje aktivnosti, ali služe i kao "kočnica" neprimjerenim emocionalnim reakcijama. Isto je tako važno da ti dijelovi dobro surađuju međusobno i sa ostalim dijelovima mozga.

Kod djece sa nekim oblikom ADHD-a, mozak često pokazuje smanjenu aktivnost u područjima zaduženima za određene izvršne funkcije.

Prema donjoj slici, možemo promotriti neke izvršne funkcije i njihov utjecaj na sporo rješavanje zadataka viših kognitivnih zahtjeva.


  • Aktivacija je naziv skupa izvršnih funkcija koja obuhvaća organiziranje, određivanje prioriteta i poticaj za djelovanjem. Djeca koja imaju problema s ovim izvršnim funkcijama često se već u startu susreću s manjkom vremena jer su loši u organiziranju materijala i vremena za rješavanje zadatka pa im treba više vremena za početak rada.
  • Fokus ili Pažnja obuhvaća fokusiranje na zadatak, održavanje fokusa i usmjeravanje pažnje, a takvu djecu pri rješavanju zadatka često ometa „sanjarenje“, vanjski podražaji ili pak netko iz okoline.
  • Napor ili Zalaganje obuhvaća reguliranje budnosti, pripravnosti, održavanje napora i brzinu procesiranja, a djeca koja imaju problema s ovim izvršnim funkcijama imaju spor ritam rada koji objašnjavaju kao „osjećaj da mi je mozak umoran“. 
  • Problemi s emocijama (izvršne funkcije upravljanja frustracijom i regulacije emocija) javljaju se uglavnom zbog nemogućnosti dovršavanja zadatka te takva djeca uglavnom odbijaju nastaviti s radom na zadatku zbog straha od neuspjeha.
  • Korištenje radne memorije i pristupanje sjećanju pripadaju grupi izvršnih funkcija vezanih uz memoriju ili pamćenje,a nedostatak u tim područjima iskazuje se na način da produžuju vrijeme potrebno za zadatak tako da nakon čitanja dijete ne pamti pročitano pa se više puta nanovo vraća na isti sadržaj.
  • Akcija ili djelovanje, odnosno nadziranje i samoreguliranje aktivnosti. Takva djeca imaju potrebu za povećanom aktivnošću te uglavnom traže da se kreću i ne mogu mirno rješavati zadatak.

            

Ono što je važno primijetiti jest to da se kod različite djece javljaju problemi vezani uz različite izvršne funkcije ili pak njihove kombinacije pa se ne preporučuje izjednačavanje i uspoređivanje djece s ADHD-om. Svatko od njih ima više-manje specifičan uzrok problema usporenosti pri rješavanju zadataka, ali naposljetku svatko od njih pokazuje neke sličnosti u ponašanju.

Ako uz navedene probleme s izvršnim funkcijama uzmemo u obzir i slab osjećaj za vrijeme koji je karakterističan za ADHD, vrlo je lako shvatiti zašto djeca s ADHD-om djeluju na način na koji smo ih opisali u prvome odlomku.

 Na koji način pomoći takvoj djeci pri rješavanju kognitivno zahtjevnih zadataka? Evo nekoliko primjera:


  • smanjiti količinu pisanih zadataka
  • dopustiti dodatno vrijeme za dovršavanje zadatka
  • ako je problem u lošem rukopisu, dopustiti učeniku da koristi računalo i printa svoje radove
  • ponuditi učeniku usmeno odgovaranje kao zamjenu za pismeni rad
  • dati kratke i jasne upute o tome kako riješiti zadatak i ponoviti ih nekoliko puta
  • ako je potrebno, napisati upute na papir
  • pismene zadatke razbiti na više manjih segmenata koji zahtijevaju kraću koncentraciju
  • nadgledati učenikov napredak s ciljem praćenja njegova fokusa
  • dopustiti učeniku da se za vrijeme zadatka ustane i prošeta pa da se vrati nastaviti rješavati zadatak…

Važno je njegovati individualni pristup jer svako je dijete svijet za sebe. Puno strpljenja, zasluženih pohvala i razumijevanja svakako pomaže, a tu je i NEUROFEEDBACK kao metoda izbora u pomoći u nošenju sa teškoćama spore senzorne obrade, pažljivosti i aktivnosti. Više o tome u rubrici neurofeedbacka.


Comments